Utvrđen grad Castra (današnja Ajdovščina), možemo uvrstiti u obrambeni sustav claustra Alpium Iuliarum zbog iznimnog položaja. Nalazi se približno na pola Vipavske doline prije uspona na alpske prijevoje te je krajnja zapadna točka tzv. ilirsko-italskih vrata.
U antičkim izvorima prvi put se spominje u drugoj polovici 3. stoljeća kao postaja (mutatio Castra), a djelovala je prvih desetljeća 5. stoljeća, možda čak u ranom srednjem vijeku (6. – 8. stoljeće).
Antički grad Castra ograđen je snažnim zidinama s 14 kula koje su međusobno udaljene približno 30 metara. Tijek zidina dug je približno 583 metara te ih možemo pratiti također u modernom katastarskom planu. Na sjeveru je klinasti oblik najvjerojatnije služio za lakše otjecanje vode potoka Lokavščka prilikom rasta vodostaja. Uz zapadnu stranu pronađeno je antičko zapadno dvofazno groblje.
Nakon spuštanja neprohodnim šumama Hrušice, Castra je bilo prvo naselje, gdje je teren otvoren prema ravnini sjeveroistočne Italije. Arheolozi predviđaju da je zbog svoje blizine utvrda nudila dobro logističko zaleđe linijama na Hrušici, zbog čega je možemo spomenuti u vezi s obrambenim sustavom claustra Alpium Iuliarum. S obzirom na položaj u zaleđu te najvjerojatnije i ulogu u sustavu claustra Alpium Iuliarum, utvrđen grad Castra možemo usporediti s antičkom Rijekom (Tarsatica) u Hrvatskoj jer se gradnja obje utvrde odvijala istovremeno.
