“Geološka staza u Kobilji curek”

U selu Rob možete parkirati auto pored trgovine (Rob 1). Tamo se nalazi također Geološki otok, gdje možete pogledati detaljniju geološku kartu i klupu od pet vrsta stijena, koje ćete upoznati tijekom razgledavanja staze. Legenda karte je također napisana u Brailleovom pismu, a stijene možete opipati. Stratigrafski redoslijed stijena na karti prikazuje vremenski redoslijed nastanka određene stijene. Nakon toga krenite na asfaltiranu cestu Rob – Predgozd pored pilane (Hoja žaga Rob, d. o. o.) i skrenite lijevo na makadamski šumski stazi u Kobilji curek, gdje se nalazi informativna tabla geološke staze. Pored informativne table, na kojoj su prikazane sve točke na stazi, nalazi se i nekoliko parkirnih mjesta. Nakon toga pratite žuto-zelene metalne točke geološke staze u Kobilji curek, kojim upravlja Zavod Parnas, i detaljnije upoznajte geološku bazu okolice Roba na Dolenjskem i saznajte kakvu vezu ima potonji s Rimljanima koji su nadzirali ovo područje.

Geološki sastav okolice Roba uvrštava se u važnu prirodnu baštinu te je nastao prije 200 do 245 milijuna godina. Staza prati potok Kobilji curek i vodi prema istoimenom slapu. Na temelju usmene predaje slap Kobilji curek dobio je ime po otvoru koji je podsjećao na kobilju stražnjicu i kroz koji je nekada tekla voda. Danas voda teče drugim putem, jer je otvor zatrpan skalama i granama. Putem prolazi 1550 metara duga barijera obrambenog sustava claustra Alpium Iuliarum, koji je bio u funkciji u drugoj polovici 3. i na početku 5. stoljeća. Uz stazu je deset kontrolnih točaka koje su označene metalnim brojevima u žuto-zelenoj boji. Na tri mjesta nalaze se informativne table.

Na ušću potoka Kobilji curek i Črna voda susreću se čisti i bistri potoci koji dolaze iz šumovitog i nenaseljenog zaleđa. Nakon ušća nastane Robarica koja nizvodno napaja močvarne travnjake u Velikim logovima, gdje žive močvarne i tresetne biljke i životinje. Malo dalje od Rašice ponire u podzemlje i teče prema Radenskom polju i izvoru Krke.

Ljubičasto-crvena boja sedimentnih stijena i tla često je posljedica dodataka željeza odnosno željezovih minerala, uglavnom hematita. Slojevi sedimentnih stijena u vrijeme nastajanja bili su horizontalni, a sada rijetko možemo naići na horizontalne slojeve. Nagnuti slojevi posljedica su tektonskih procesa, kada su se slojevi naginjali, borali i prelamali.

Tvrdoću i oštrinu tufa poznavali su već u starijem kamenom dobu. U to su vrijeme od tufa izrađivali različito primitivno oruđe: strugala, noževe, svrdla i drugo. Osim rožnjaka, pračovjek je na našim prostorima najčešće koristio tuf.

Tamno-siva ili crna boja vapnenca (također dolomita) uglavnom je posljedica prisutnosti humusnih tvari ili bitumena. Zbog male količine (manje od 1 %) sitno raspršenog bitumena stijena može poprimiti crnu boju.

Vapnenac se sastoji od kalcijevog karbonata, odnosno minerala kalcita (CaCO₃). Rastapa ga ugljična kiselina, koja nastaje prilikom reakcije kišnice s ugljičnim dioksidom. Pločasti vapnenac sastoji se od ravnih slojeva, a površina nepločastog vapnenca je nepravilno oblikovana. Upravo taj vapnenac su Rimljani koristili u gradnji kasnorimskog obrambenog sustava claustra Alpium Iuliarum.

Fosili se ne pojavljuju u svim slojevima pojedine stijene. Češći i brojniji su samo u određenim slojevima. Zbog toga je pri pronalaženju fosila potrebno biti ustrajan. Fosilne ostatke možete pronaći u blizini zemljanih puteva. Fosile ćete najlakše primijetiti pomoću povećala, jer su uglavnom veliki tek nekoliko milimetara. Fosilne školjke na ovoj lokaciji uvrštavamo u vrstu Posidonia wengensis.

U kolotečinama i većim mlakama uz potok možete u proljeće vidjeti brojne punoglavce, ponekad i odrasle životinje. Planinski vodenjak je vodozemac s repom, po izgledu je sličan pjegavom daždevnjaku, a upozoravajuće boje ima samo na trbuhu. U razdoblju parenja mužjaci dobivaju plavu boju na boku, a ženke su po cijelom tijelu tamnih boja. Nakon parenja odlaze iz vode te se zavuku ispod kamenja i trulog drveća u šumi.

Kasnorimski obrambeni sustav claustra Alpium Iuliarum, koji je izgrađen najvjerojatnije već u drugoj polovici 3. stoljeća, štitio je središte Rimskog Carstva. Obrambeni sustav sastoji se od više dionica kamenitih zidova, kula i tvrđava, koje se protežu od Rijeke u Hrvatskoj do Posočja u Sloveniji. Dionica ispred vas posebna je zbog tlocrta koji se na vrhu Gradiškog vrha okrene za 90°. U dužinu mjeri približno 1550 metara, a nekada je bio učvršćen sa sedam kula. Na dijelu koji je oštećen prilikom gradnje šumskog puta arheolozi i restauratori ZVKDS-a 2018. godine prezentirali su presjek zida. Zid se sastoji od pojasa s estrihom za hodanje i višeg parapeta te je na tom dijelu širok 2,40 metra.

Dolomit je naziv za mineral i za sedimentnu stijenu, izgrađenu od minerala dolomita, odnosno kalcij-magnezijeva karbonata. Kemijska razlika između vapnenca i dolomita je razlog da solna (klorovodična) kiselina otapa vapnenac, ali ne i dolomit. Za test koristite razrijeđenu 10-postotnu solnu kiselinu.

Za šumski rezervat Kobilji curek (3 ha) vrijede posebne zaštitne mjere. Na vrhu uzbrdice nalazi se slap Kobilji curek, najviši slap na Dolenjskem. Slap ima dvije razine i svaka je visoka približno 15 metara. U cijelosti pada preko ruba stijene od vapnenca, koji je nastao prilikom prijeloma. U blizini je nalazište slovenske endemske vrste kranjskog jaglaca Primula carniolica. Cvate od travnja odnosno svibnja do lipnja.

Sedra često nastaje oko izvora, izlučivanjem kalcijevog karbonata, isto kao vapnenac. Nastajanje sedre je suprotan proces od otapanja vapnenca. Za nastanak sedre obično su potrebne vodene biljke koje mijenjaju kemijsku ravnotežu u izvorskoj vodi i tako omogućuju izlučivanje sedre.

Meandar je riječni zavoj. Voda u potoku ili rijeci ima veću brzinu i snagu na vanjskoj strani meandra, zato tamo odnosi stijene i erodira obalu rijeke. Na unutarnjoj strani meandra potok ima manju snagu, zato se tamo talože naplavine u obliku meandarskog nasipa.