Magična staza na Rakitni

Uz naselje Rakitna rasprostire se kraško polje koje se po obliku i položaju uvrštava među kraška polja visokih visoravni s neravnim dnom. Nalazi se uz rub nepropusnih stijena, a udubine su većim djelom sačinjene od norijsko-retijskog dolomita, zbog toga su krške pojave češće nego u okolici. Polje ima oblik visoko podignutog kotla koji ima na dva mjesta samo 20 m visoki obod. Na sjeveru se otvara prema Ljubljanskom barju, a na jugoistoku prema duboko urezanoj dolini Zale. Dno udubine dugo je 2 km i široko 1 km. Teren pada prema sjeverozapadu kamo teče također ponornica Rakitniščica koja izvire na krajnjem jugoistočnom rubu polja pri Nakličevom koncu. Rakitniščica se napaja iz više izvora na južnom rubu polja, a nekoliko izvora je također na dnu. U podnožju Novaške gore na zapadnom rubu polja prikupljaju vodu iz više izvora dva povremena potoka, i to Potok na Griču i Potok na Logu koji poniru u ponoru u Ponikvama. Ponorno područje Ponikvi na sjeverozapadnom dijelu polja je sušno i kamenito s puno ponikvi. Uz glavni ponor, koji odvaja najveću količinu vode, nalazi se još više manjih, a sjeverno od ponora nalazi se više ponikvi koje tijekom oborina gutaju višak vode. Voda koja ponire u Ponikvama na Rakitniškom polju ponovno dolazi na površinu u izvorima na krškom polju Ponikve pri Preserju. Od tamo teče dalje prema izvorima u Podkamniku na rubu Ljubljanskog barja.

Vlažni travnjaci nalaze se u nizinama koje su većim djelom u tektonskim ulegnućima, kraških poljima, kotlinama, ponegdje također u riječnim dolinama, a svugdje na loše propusnom tlu. Od iskorištavanja tla ovisi kakav tip vegetacije će uspijevati na određenom tlu. Zbog gradijenata ekoloških čimbenika i ljudskog djelovanja, na vlažnim travnjacima razvile su se brojne biljne zajednice koje okupljaju više stotina vrsta viših biljki. Na šumskom rubu dodiruju se šuma i travnjak, zbog toga tamo nailazimo na životinje koje su karakteristične za oba ekosustava.

Ovdje su prisutne tri velike zvijeri: medvjed, vuk i ris. Od preostalih sisavaca na šumski prostor većim su dijelom vezane još četiri vrste netopira.

U dolini je glavni krak izvora Zale, gorskog i kristalno čistog potoka, koji s rijekom Iškom teče kroz Iški vintgar. Uz zid je njezin tok nestalan te se napuni samo prilikom obilnih padalina. Tlo uz potok je vlažno u sva godišnja doba, zbog toga ovdje žive životinje i biljke koje vole vlagu. U lokvama i kolosijecima sigurno možete pronaći mukače i žabe, uz malo sreće također vodenjake i potočne rakove. Stalno vlažnu okolinu treba također zmija bjelouška i kukac močvirski krešič. Puno životinja dolazi na ovo područje u potrazi za vodom, a ljeti hladovinom (srne, lisice, jazavci, lasice, medvjedi, vukovi).

Potražite ostatke rimskog zida i kule! Po padinama se rasprostire greben, prekriven tratinom i grmljem. Radi se o ostacima nekada velebne građevine koju su u 3. i 4. stoljeću gradili rimski vojnici. Izgradili su 2 – 3 m visoki i 1 m široki zid s kulama kako bi nadzirali prolaze prema Italiji. Među prirodne kamene stijene ugrađena 600 m duga linija rimskog zida na Rakitni dio je većeg obrambenog sustava claustra Alpium iuliarum koji se rasprostire od Rijeke na Kvarneru do Posočja u Sloveniji. Zid na Rakitni nekada je štitio prolaz iz Ljubljanskog barja prema Cerknici. Zid je imao dvije obrambene kule koje su stajale na suprotnim padinama te su pružile dobar pregled nad cijelim dijelom linija zidova. Stojite uz kulu koja je arheološki iskopana u 60-tim godinama 20. stoljeća. Zbog toga su ostaci još danas relativno dobro vidljivi. Prošećite uzbrdo i potražite potpornje uz zid na koje su rimski vojnici stavili drvene daske te su napravili rampu na kojoj su stajali dok su obavljali stražu.

Na padinama rimski zid okružuju miješane šume sa smrekom i bukvom. Grmlja ili biljnog pokrova nema ili je samo na područjima gdje svjetlo prodire do tla. Ispod biljnog korijenja nailazimo na smeđe tlo i karbonatne stijene (vapnenac ili dolomit). Nalazimo se na 830 – 925 m nadmorske visine tako da su među šumskim stanovnicima također planinski ćuk i sova jastrebača.

Iznad današnje glavne ceste u zasjeku potražite presjek rimskog zida. Širina iznosi 1,1 m. Gradnja je tipična za cijeli obrambeni sustav claustra Alpium Iuliarum. Veće kamenje su majstori s vanjske strane složili tako da su ljepše strane kamenja okrenute prema van, a po potrebi su kamenje grubo obradili. Između su bez ikakvoga reda nabacali manje kamenje. Zid je učvršćen vapnenom žbukom. Vapno su pekli u neposrednoj blizini, a materijal za gradnju je bio vapnenac kojega je ovdje u izobilju.