INFO:
Najbolje vrijeme za posjet: tijekom cijele godine
Zahtjevnost: jednostavna, oprema primjerena godišnjem dobu i šumskim terenima
Polazište: Cesarski vrh, kod autobusnog stajališta Zaplana uz Tržašku cestu
Kraj puta: Gostiona Mesec
Hodanje putem je na vlastitu odgovornost.
1. Ajdovski zid i kula
Po padinama Zaplane, od Cesarskog vrha uz Strmicu i sve do Marinčevog griča, proteže se neobičan brežuljak prekriven biljem i grmljem. To su ostatci nekad moćne građevine koju su u 3. i 4. stoljeću postavljali rimski vojnici. 2-3 m visok i 1 m širok obrambeni zid sagradili su za obranu Rimskog Carstva od neprijatelja sa istoka.
Nekada su stanovnici okolnih područja vjerovali da su zid izgradili divovi Ajdi, nekadašnji stanovnici Zemlje. Od tuda također naziv Ajdovski zid, kao što ga nazivaju mještani.
Izloženi su dobro očuvani arheološki ostatci zida i kule.
U okolici rimskog zida možemo primijetiti brojne površinske krške oblike – stijene, vrtače, škrape i žljebove. Na ovom području nailazimo na vapnenac. Sjevernije se uz zid pojavljuje dolomit, zbog toga ćete primijetiti manje stijena i odsutnost škrapa i žljebova.
2. Brezstropa špilja
Put koji ide uz arheološke ostatke iznimne rimske građevine, proteže se i kraj iznimne krške pojave, bezstrope špilje. Podzemna voda na krškom tlu topi vapnenac šireći pukotine, stoga nastaju špilje i jame. Istovremeno dolazi do otapanja krške površine koja se polako, ali stalno spušta. Zbog otapanja krške površine strop špilje postaje sve tanji i postupno se sruši. Špilja ostaje bez stropa i postaje dio krške površine.
Krški svijet nije gostoljubiv jer je teško prohodan, bez površinske vode, a većim dijelom nije pogodan ni za bavljenje poljoprivredom. Ali Rimljanima je nudio nešto vrlo važno. Građevinski materijal! Rimljani su obilje kamenja iz okoliša iskoristili za gradnju zidova koji su pružali sigurnost njihovim gradovima i imperiju. Bedemi su se obično sastojali od dva vanjska paralelna lica između kojih je bilo nasuto manje kamenje zaliveno vapnenom žbukom. Ovakav način gradnje pružao je bedemima čvrstoću.
3. Smreka
Smreka u slovenskim šumama raste na većim površinama, nego što bi bez pomoći čovjeka. U vrijeme Rimljana na području Ajdovskog zida nije bilo smreke, rasla je tek samostalno ili u manjim grupama u planinskim područjima te u nižim područjima u mrazištima (Notranjska). Zbog brzog rasta i jednostavne obrade smreka je postala omiljena u 19. stoljeću. Zbog sječe drugih stabala i sadnje smreke, ovaj četinar sada zauzima velike površine Slovenije. Na područjima koja nisu njezino prirodno stanište ugrožavaju je potkornjaci, gljive i vjetrolomi.
4. Pogled prema Ljubljanskom barju
Sa vidikovca ispod strmine Strmica otvara se krasan panoramski pogled prema Ljubljanskom barju, a istovremeno to je i pogled u bogatu prošlost tog područja. U daljini vide se nekadašnja Emona i Nauportus, u krajoliku kraljuje nekada plovna i prometno aktivna Ljubljanica, pogled nam obuhvata i lokalitet gdje su pronašli najstariji drveni kotač na svijetu …
Šišmiši vrste mali potkovnjak formiraju porodiljnu koloniju u crkvi Sv. Martina i Urha. Vrlo su prepoznatljivi, jer imaju tipični oblik nosa koji podsjeća na potkovu. Uglavnom se hrane noćnim leptirima i komarcima koje love po livadama i šumama Zaplane. Spavaju viseći naopačke, držeći se stražnjim nogama za podlogu te obavijeni krilima.
Bukva je najčešće stablo u Sloveniji. Naraste do 40 m, a deblo ima 1,5 m promjera. Životni vijek iznosi više od 300 godina. Sa gljivama roda Amanita, Boletus i Cantarellus može formirati simbiozni odnos. Najdeblja bukva na Zaplani nalazi se kod napuštenog imanja Celarc, a promjer joj je 353 cm.
5. Rimska vojska
Ajdovski zid sagradila je rimska vojska prije 1700 godina. Rimski vojnici obično su odlazili na vojne pohode pješke, a sa sobom su nosili sve što im je bilo potrebno za borbu i vojni pohod. Osim više komada oružja, vojnik je nosio i hranu za 3 ili više dana, alat i lonac za kuhanje. Oprema rimskog vojnika mogla je težiti od 30 do 50 kg, a vojnik je s njom propješačio prilične udaljenosti.
Uz put možete se kušati kao rimski legionar. Ako želite znati koliko je bila teška vojna oprema, pokušajte podići utege i zamislite da takav teret nosite na leđima do sljedeće točke.
Lijeska uz Ajdovski zid svjedoči o zarastanju područja. U 20. stoljeću na ovom su području bili travnjaci i pašnjaci, a šuma isječena. Budući da gospodarenje travnjacima nakon drugog svjetskog rata nije nastavljeno, površine su počele zarastati. U slučaju dinarskih jelovo-bukovih šuma lijeska je među prvim vrstama koje rastu na travnjacima. Lišćem koje otpada obnavlja tlo koje priprema na dolazak zahtjevnijih vrsta (bukve, jelke, hrasta).