Gotovo na polovici puta između Logatca i Ajdovščine na lokalnoj cesti koja vodi iz sela Kalce prema selu Col locirana je zapreka Hrušica. Zadnja linija zidova nalazi se na najvišoj točki nekadašnje glavne rimske ceste Ljubljana (Emona) –Ajdovščina (Castra). Zapreku sastavljaju tvrđava Ad Pirum i linije zidova koje se protežu stotine metara sjeverno i južno od nje. Najbolje strateške točke nalaze se na Bršljanovcu (na kraju jugoistočnog kraka zida), Listniku (najviša točka unutar tvrđave) i Nivčen brdu (najviša točka na sjevernom zidu).
Tvrđava Ad Pirum zbog svog se položaja smatrala jednom od najvažnijih točaka u obrambenom sustavu claustra Alpium Iuliarum te je pored antičke Rijeke u navedenom sustavu najbogatije arheološko nalazište. Utvrda kroz koju je prolazila glavna rimska cesta nalazi se na brežuljkastom i šumovitom terenu s rijetkim izvorima vode. Prvi znakovi naseljavanja datiraju najkasnije iz 2. stoljeća kada se rimska cesta već koristila te se na tom mjestu spominje stanica s nazivom Ad Pirum summas Alpes koja je od grada Castra uspostavljen cestovni nadzor s beneficijarima, nekakva policijska kontrolna točka. Najkasnije, u 4. stoljeću, izgrađene su zidine oko tvrđave, a zapreka na Hrušici napuštena je tijekom prva tri desetljeća 5. stoljeća.
Zapreka je sastavljena od pet dijelova – tvrđave u središnjem dijelu, sjevernog, jugozapadnog i jugoistočnog zida te dionice na Polšakovom kopišču. Ukupna dužina linija zidova iznosi gotovo dva kilometra, a opseg tvrđave više od 600 metara. Glavna rimska cesta prolazila je izravno kroz tvrđavu, a obrambeni zid zatvarao je doline sjeverno i južno od prolaza. Graditelji su učinkovito iskoristili prirodne datosti strmih obronaka te su trasu zida prilagodili terenu.
Tvrđava Ad Pirum ovalnog je oblika, u dužinu mjeri 250 metara, a u širinu između 30 i 80 metara. Sastavljena je od sjevernog i južnog dijela koji razdvaja poprečni zid. Naseljen je bio samo donji dio kroz koji je prolazila cesta. Kule su u tvrđavi raspoređene na svim kutovima, osim na jugoistočnom kutu, gdje se istovremeno nalazio jugoistočni i jugozapadni zid. Dodatna kula nalazi se na sredini poprečnog zida, a ulazi u tvrđavu ojačani su s dvije dvostruke kule. Dva manja prolaza, dovoljno široka za jednu osobu, nalazila su se uz kule na sjeveru i jugu.
Sjeverni zid proteže se od sjevernog vrha tvrđave s obronaka Listnika preko današnje makadamske ceste prema Črnom vrhu na Nivčen brdo i na obronke Javorjevog brda, gdje završava. Na vrhu i na obroncima Nivčen brda nalaze se vrlo loše sačuvane kule. Iz jugoistočnog ugla tvrđave spušta se jugoistočni i jugozapadni zid. Jugozapadni zid završava približno 50 metara od tvrđave prije današnje ceste. Jugoistočni zid koji je nakon nekoliko desetaka metara uništila trasa plinovoda strmo se spušta u smjeru Bršljanovca. Strmi spust nastavlja se do kule s vratima i prolazom kroz koji prolazi šumski put na trasi nekadašnje sporedne rimske ceste. Nakon toga, zid se pored još jedne kule spušta do svoje najniže točke, gdje kroz njega prolazi makadamski šumski put, nakon toga se ponovno strmo uspinje na obronke Bršljanovca, gdje se nalaze još dvije kule. Zid na vrhu brda brzo nestane, a prije toga mogu se vidjeti još dvije kule.
Ostaci zidina tvrđave i dijelovi linija zidova su konzervirani, a unutrašnjost je gotovo u cijelosti istražena. Na zapreci Hrušica mogu se razgledati arheološki park, muzejska izložba i oko četiri kilometra dug arheološki put, a također je dostupna i ugostiteljska ponuda.
